naša priča
Pioniri hrvatskog privatnog vinarstva ujedno i začetnici hrvatske vinske renesanse
Otok krk i Hrvatsko primorje ima tisućljetnu tradiciju u proizvodnji vina i pjenušaca. Još u antičkim vremenima vino je bilo jedan od glavnih proizvoda otoka Krka kojeg su u to doba nastanjivali Iliri Liburni.
Naša šira regija prvu je slavu stekla zahvaljujući pucinskom vinu, za koje Plinije (I. st.) kaže: “Julija Augusta svojih 86 godina života Pucinskom vinu mogla je pripisati, jedino ovo i ni jedno drugo ne okusivši.
Raste u zaljevu Jadranskog mora na hridi brijega, kamo dopire morska struja, a prireduje se za mali broj amfora, i misli se da za lijekove nijedno drugo nije bolje.”
Tradiciju nastavljaju Hrvati što nam potvrđuju i listovi vinove loze na poznatoj Bašćanskoj ploči iz 11. Stoljeća koju su isklesali benediktinci.
U 18. Stoljeću poznati putopisac Alberto Fortis piše kako na otoku Krku „ izvoze 20.000 barila vina godišnje, a smatra se da je vino iz bašćanske kotline najbolje“.
Ako predpostavimo da jedan baril ima 200 l, to znači da su krčani izvozili (bez onog što su sami popili) 4.000.000 litara vina godišnje. Za usporedbu, danas se na cijelom otoku ne proizvede više od 1.500.000 litara.
Villa Rustica i crkvica sv. Lucije u Baški
Na jugoistočnom obronku Bašćanske kotline, kod mjesta Jurandvora na području Baške, na otoku Krku, nekada se nalazila villa rustica – rimsko imanje koje je u Antici imalo važnu ulogu u poljoprivrednoj proizvodnji. Ove su vile bile osnove antičkog agrara i mjesta oko kojih se uzgajali vinova loza, masline i žito.
Na ostacima te antičke ville rustice kasnije je sagrađena crkvica sv. Lucije, poznata po tome što je u njoj pronađena Bašćanska ploča.
Dekorativni rub bašćanske ploče sadrži raskošno uklesanu viticu vinove loze – koja nam potvrđuje da su Benediktinci nastavili vinogradarsku tradiciju svojih rimskih prethodnika.
Vinogradarski položaj Sveta Lucija ima lijep kontinuitet uzgoja vinove loze – od antike – preko srednjeg vijeka – do modernih vremena.
Poštanska markica San Marino
2007. godine kvaliteta i prepoznatljivost Žlahtine prešla je i granice Hrvatske – pa je tako drža-va San Marino izdala seriju poštanskih markica nazvanu – velika evropska vina – sa izborom sedam europskih vina, među kojima se našla i Žlahtina Katunar.
Povijest vina Katunar kao protokolarnog vina
- Volo papale
Volo papale – se naziva let kojim Papa putuje na svoja pastirska putovanja. Croatia Airlines je na dva svoja Papinska leta - Vola Papale poslužila Katunar vina – za posjeta pape Ivana Pavla II, a kasnije također i za posjeta pape Benedikta XVI
- Predsjednički menu-i
Prilikom posjete Američkog predsjednika G W Busha –njegov službeni enolog – koji je i član secret service-a odabrao je upravo žlahtinu Katunar kao vino koje će ispratiti formalnu riblju večeru dvoje predsjednika Prilikom posjete Kineskog predsjednika - također je posluženo vino Katunar – Kurykta Reserva – crni cuvee lokalnih sorata sjevernog jadrana – sa položaja sv. Lucije , a koje je odležano tri godine u drvenim bačvama
Vinum Familiae
Sedam vinara s otoka Krka imala je čast proizvesti vino koje je pronašlo svoje mjesto u protokolu pape Benedikta XVI. Radi se o posebnoj seriji vina sorte Žlahtina koju su udruženim snagama proizveli članovi udruge Žlahtina.
Povijesne crtica
Alberto fortis – U 18. Stoljeću poznati putopisac Alberto Fortis piše kako na otoku Krku „ izvoze 20.000 barila vina godišnje, a smatra se da je vino iz bašćanske kotline najbolje“.Ako pretpostavimo da jedan baril ima 200 l, to znači da su krčani izvozili (bez onog što su sami popili) 4.000.000 litara vina godišnje. Za usporedbu, danas se na cijelom otoku ne proizvede više od 1.500.000 litara.
Ive Volarić
Ivanu Volariću moramo zahvaliti i prve etikete ne samo žlahtine, nego i prvih pjenušaca. Proizvodnja pjenušaca na Krku ima dugu tradiciju. Recept za proizvodnju nam je opisao i Ivan Žic u svojoj ediciji Vrbnik nad morem (1899 – 1949), a prvu etiketu Bašćanske vodice (iz vrbničke žlahtine) napravio je upravo Ive Volarić. Prema kazivanju članova njegove obitelji, od kojih sam i dobio ove materijale, ta etiketa datira iz 1920. godine. Sljedeća etiketa PERLES DʼOR ili Šišujeva Žlahtina, potječe iz 1922. godine. Grafičari će prepoznati da je rađena u tehnici suhog tiska s pozlatom. Danas, najvjerojatnije zbog cijene takve etikete, praktički je nema nigdje na svijetu. Slijedi etikete Volarićeve VRBENSKE VODICE, iz 1925. godine. Nije na odmet spomenuti da po kronologiji etiketa za „vodice“, kako su se u to vrijeme pjenušci zvali u našem kraju, slijedi etiketa Stanićeve Vinodolske vodice, iz 1931. godine, i na kraju Frančiškovićeve Bakarske Vodice iz 1935. godine.